Lako je upisati fakultet zvan "brak" – treba ga uspješno završiti…<Nazad na Stvarna vjenčanja

Mladenci:

Karla & Soni

Datum vjenčanja:

15.09.2012.

Lokacija:

- Hrvatsko nacionalno svetište Majka Božja Bistrička, Župa Uznesenja BDM;
- Hotel"Kaj", restoran Academia

Naša priča:

Nama se čini da je otada prošlo tri godine, a ne tri mjeseca. Naradili smo se, proslava je prošla toliko brzo da se nismo ni snašli, uspjeli smo pokriti troškove, ali nemamo ni za Barbie krevet ili kuhinju, a kamoli za pravi štednjak ili hladnjak. Sve to uz maksimalnu štednju, Sonijev vrhunski cvjećarski i vrtlarski angažman, moje unikatne pozivnice i zahvalnice s origami labudovima. Soniju je bilo super, gosti oduševljeni, a ja, naravno, imam par sitnih zamjerki: nisam si stigla napraviti nikakvu frizuru, najlonke za iza ponoći su mi bile premale, kasnila sam s rasporedom sjedenja što je prouzročilo da dio gostiju nije bio smješten kako je po pristojnosti zaslužio. I prvi ples smo skroz zabrljali. Srećom, ne postoji DVD zapis o tom debaklu...

Moj se tata TOLIKO IZBEZUMIO da nije mogao naći svatove koji su došli od Sonijeve strane, otišao je na pogrešnu terasu hotela, a ne na naš koktel party, TRI puta mi je dolazio u sobu reći da oni uopće nisu stigli! Na kraju mi se izgubio iz vida, i tek tada sam posegnula za mobitelom – a tata: "Sjedim u crkvi, u prvoj klupi sa Sonijevim roditeljima, kako si mi i rekla." Svima nam je bilo teško bez moje drage mame. To je pravi razlog zašto smo kasnili s obredom i večerom. Nisam stigla podijeliti ružmarine niti pozdraviti goste, nego tek iza obreda u Crkvi. Djevojci je teško pripremiti i proživjeti dan vjenčanja bez najvažnije ženske osobe u njenom životu, mame. Bile smo najbolje prijateljice, znam što bi mislila o mom izboru haljine, znam da bih joj bila lijepa i da bi bila ponosna na svoju jedinicu, znam što bi savjetovala i sugerirala za svečanost i proslavu, zapravo za svaki detalj toga dana i noći. Ali bolest mi ju je uzela i strašno mi je nedostajala...

Svećenik je pak iznenada otputovao na službeni put i s četvrtka smo Soni i ja bili pomaknuti na petak za Ispovijed i probu. Tako da smo u petak sami radili ružmarine cijelo prijepodne u Međimurju, onda smo još raznosili kolače jer je takav njihov običaj, pa smo krenuli u Bistricu i zalutali u mraku na putu prema Zagrebu. Cesta se renovirala, u ta 4 dana prešli smo više od 1500 km, ali svaki put po drugoj cesti. Stigli smo u Zagreb u petak u ponoć, u subotu ustali u 6h, krenuli po tortu (Maksimir), kumu Gabrijelu (Špansko), Saru (odsjela u Borovju, dan ranije doputovala iz Istre) i po Kristinu (Kustošija). Ni Saru, ni Kristinu nismo mogli naći - obje su pokisle do gole kože, a nisu se željele vratiti u stan ili skloniti u veže, torta za 50 osoba je koštala 2500 kuna, sva se rastopila, nije se u mraku uopće vidjela, a skoro mi je ispala s pladnja po serpentinama u autu. Oko 13h Soni je ostavio moje "dvorske dame" i mene u Mariji Bistrici i otišao u Međimurje po svoje, nije se stigao ni istuširati. Srećom se vrijeme razvedrilo. Cure sam poslala neka se spreme, a ja sam dekorirala salu. No Gabi me nije htjela ostaviti samu. U srijedu smo bile srele frendicu od frendice i neka njezina frendica navodno je poludjela od strke i pritiska, te imala živčani ispad na dan vjenčanja, tako da mi je moja predobra kuma svirala na klaviru što god sam poželjela i bilo mi je divno. Sama sam se šminkala i to u 10 minuta, brzo kao nikad u životu. Ni Gabi se nije stigla našminkati, ali bila je prelijepa . Četka za kosu mi se zaplela u rukavice, izbavile su me moje "dvorske dame".

Ekipa iz mog kvarta vozila je tatu, pa nije htjela zakasniti vozeći i našeg fotografa, "fotića Antišu", ali Antonio je bio na visini zadatka. Na kraju je on jedini na vrijeme došao na pravu terasu. Imala sam PMS, u noći sam dobila menstruaciju, legli smo u pola 6h, u pola 8h već sam bila budna. Većina mojih gostiju spavala je u hotelu, a ujutro sam na recepciji zamolila neka ih telefonom NJEŽNO probude u pola 10h na doručak. Soni je još spavao, Gabi je došla po mene, a ekipa uredno postrojena na doručku: "Rekli su nam da je Karla rekla da odmah ustanemo i spustimo na doručak." Toliko o nježnom buđenju, očito djelotvornom. Ni ne slutim kakav sam autoritet . Drugi dan svadbe u njegovom rodnom Međimurju Soni je rekao da pada s nogu - pa samo otišli doma i ostavili svatove.

Hotel "Kaj" je bio izvrstan odabir, posluga je vrhunska, hrana ukusna, do 5 ujutro nije uzmanjkalo ni kave, ni čistih čaša, šef sale stalno nam je bio na usluzi - nikad prije nisam vidjela ni na djelu doživjela tako uigran tim ikojeg hotela. Tu noć odradili su našu malu (40-ak osoba) i jednu veliku svadbu (250-300 osoba), a mi za tu drugu nismo ni znali . Plava je boja Majke Božje, torbicu od baršuna i bisera davno mi je kupila mama. Moj okrugli buket je izradio Soni od umjetnog cvijeća.

U biti, čestitamo sami sebi što smo izdržali taj vjenčani pir, da je svaki vikend - ne bismo mi imali snage za to.

A, i lako je upisati fakultet zvan "brak" – treba ga uspješno završiti…

Fotografije

Sviđa ti se ova priča? Podijeli s prijateljima:

Mladenci, ispričajte nam vašu priču - kako je bilo na vašem vjenčanju!

Napišite vaše dojmove, momente i doživljaje, savjete i ideje za buduće mladence:
- pošaljite nam vaša imena, mjesto i datum vjenčanja, vašu priču i do 6 fotografija koje prikazuju najvažnije trenutke Vašeg vjenčanja.
- možete poslati i YouTube video (link).

Kako poslati priču? Ispunite online obrazac OVDJE.

*******************************
Želite pročitati stvarne vjenčane priče? Pogledajte na stranici Stvarna vjenčanja.

Vezani linkovi

Pročitajte ostale priče - stvarne priče mladenaca!