Pismo jednog mladenca

04.07.2016.


Muško jesam, ali smatram da to nije neka prepreka da svoje emocije ne podjelim sa vama i vašim čitaocima i posjetiteljima web portala!

 

Svoju nježniju polovinu sam upoznao sasvim slučajno,na privatnoj zabavi gdje je bilo mnoštvo lijepih djevojka, estradnih lica...ali sve te kratke suknjice,duboki i izazovni dekoltei i nisu bas privukli i zaintrigrirali moj mozak koji već odavno traži nešto posebno, a posebno se desilo te večeri kada sam se okrenuo u jednom trenutku i vidio svoju ljepoticu tako skromno obučenu... Imala je ono sve što ni jedna do sada nije, osmijeh i pogled koji ruši sve a uz to i izgled koji me tek na kraju kupio...

Od prvoga dana sam znao da će biti moja žena, sve ove prethodne godine sam se smijao pričama "Ljubav na prvi pogled"...e pa meni se desilo upravo to...Naša ljubav još tada bila je osuđena na daljinu, na kilometre koji su bili poduplani brojkama koji su mene ubijali svaki dan...Cjeloukupno vrijeme smo provodili uz Skype i imali svoju ljubavnu priču koja je bila svakim danom sve snažnija i jača...Mnogi su govorili da nećemo uspjeti, da je daljina da smo mladi, ali i prvi dan sam rekao i njoj da će biti moja žena i poslao joj slike salona u kojem od prvog dana želim svoje vjenčanje... Na sve to smo se smješkali, i nismo shvaćali ništa ozbiljno...

No vrijeme je učinilo svoje, unatoč mnogim preprekama, ljudima koji nisu navijali za nas, ovim što imamo danas smo ljudima dokazali da su bajke žive i da ih samo rijetki dozive... Prave i iskrene ljubavi se dešavaju onima koji iskreno vole i žele. Nisam ni sanjao da ću se oženiti već iduće godine, ni Sanja isto ali ljubav ruši sve, tako je i nas učinila drugačijima i lagano nam počela slutiti o vjenčanju...

 

 

Glazba, sala za vjenčanje, pozivnice, gosti... Božeeee dal' ćemo mi to sve stići? Moći? Pa polako svadba je tek 25.svibnja naredne godine...ali u našem slučaju Bajka leti, vrijeme prolazi i moramo se lagano pripremati...Bože tako želim da je vidim u vjenčanici, lijepu svu u bijelom, želim taj dan da joj se zakunem na vječnu ljubav i želim cijelim životom da joj pokažem da sam ja taj princ kojeg je čekala sve ove godine...

Pošto smo oboje "komplicirane osobe" i težimo ka savršenstvu tako mora sve biti idealno, posebno, drugačije... Limuzina, bijelo odjelo, svi na okupu...uspio sam,ostvario sam san kojeg sam sanjao cjeli život i ponekada sam se plašio da neću uspjeti naći svoju princezu ali tu je, sa mnom i ostaje tu dok nas smrt ne rastavi, čak i poslje nje želim biti sa njom, jer su ovo najljepši trenutci u mom životu...

Želim brdo djece koji će imati savršene roditelje, koji će uveseljavati našu kuću svojim glasovima i svojim andjelskim licima... Želim da ovo traje i da se nikada ne završi. Jel ja to sanjam? Budan? Svejedno...ako i jesam ovo je najljepši san u mome životu i želim ga od srca svakome jer je neopisiv osjećaj kada si ispunjen tolikom ljubavi, kada voliš i kada ti je ista uzvraćena... Znam da će sve ove dane biti sve ubrzano, da se ona neće smiriti dok ne nadje vjenčanicu iz svoje mašte, cipele....a ja?! Ja ću polako, odjelo ne čini čovjeka, prvo ću dopustiti Sanji da izabere najbolje a onda ćemo preći na mene, jer sam sretan i bogat dok je gledam ovako nasmijanu...

Pozdravljaju vas autor priče Vanja i moja buduća žena koja trenutno pegla moje košulje Sanja :-)

Foto by Volkel Image

 

 

Sviđa ti se ova vijest? Podijeli s prijateljima!

 

Pročitaj i ove savjete

Komentiraj Članak - Pismo jednog mladenca

Vezani članci

 

Ostalo

<< Nazad na Naslovnicu

<< Arhiva Savjeti

 


Želite se oglašavati? Kontaktirajte nas

Na vrh stranice